Rehabilitacija nakon moždanog udara

Rehabilitacija nakon moždanog udara

Moždani udar je stanje u kome tkivo mozga ostaje neishranjeno ili se dešava krvarenje u to isto tkivo. Nastaje uglavnom kao posledica duge cerebrovaskularne bolesti (bolesti krvnih sudova). Ovo oboljenje na vojvođanskom podneblju ima poseban značaj zbog toga što je jedan od vodećih uzroka invaliditeta i smrtnosti.

Naime, po podacima Svetske zdravstvene organizacije, ovo oboljenje je na trećem mestu, nakon srčanih oboljenja i kancera.

Epidemiološke studije ukazuju na pad smrtnosti od moždanog udara u poslednjih nekoliko decenija, što se na socioekonomskom planu ogleda kroz veći udeo osoba s invaliditetom u opštoj populaciji.

Na osnovu svega iznesenog, nameće se zaključak o sve većoj važnosti rehabilitacije nakon moždanog udara.
Jer, nakon preživljenog šloga za pacijenta tek počinju novi problemi. Čak oko 30% pacijenata ima lakši funkcionalni deficit, dok preostali imaju srednje težak ili jako težak invaliditet.

Takođe, ova bolest bitno remeti odnose u pacijentovom okruženju i, naravno, u njegovoj porodici. Inače, žene češće obolevaju od moždanog udara i na njih ide veći broj slučajeva sa smrtnim ishodom. Velik problem u našoj populaciji predstavlja neinformisanost šireg stanovništva o ovoj bolesti.

Mnogi ljudi i ne znaju u kom se organu dešava šlog, ne znaju da identifikuju simptome oboljenja, a nepoznanica je i kom lekaru specijalisti treba da se obrate radi lečenja.

Simptomi

Kao osnovni simptomi razvoja moždanog udara javljaju se slabost i utrnulost istostranih ekstremiteta, snažna glavobolja, poremećaji vida (duple slike ili neki ispadi u vidnom polju), kao i poremećaj ili gubitak sposobnosti govora.

Lečenje

Neposredno nakon pojave ovih simptoma pacijenti treba da se obrate lekaru neurologu radi lečenja.
Nakon stabilizacije stanja, a radi funkcionalnog oporavka, u lečenje se uključuje lekar fizijatar. Fizijatrijsko lečenje se sprovodi s ciljem smanjenja onesposobljenosti pacijenta, odnosno s težnjom ka što većoj nezavisnosti pacijenta u aktivnostima samozbrinjavanja.
Najintenzivniji oporavak preživljenog moždanog udara jeste u prvih nekoliko meseci, mada to ne znači da su iscrpljene terapijske mogućnosti kod drugih pacijenata. Takođe, manje su rehabilitacione mogućnosti kod pacijenata koji su ranije imali šlog i već bili delimično onesposobljeni.
Program rehabilitacije podrazumeva kineziterapiju (terapija vežbanjem) i lečenje drugim fizikalnim agensima (struja).
Rehabilitaciju treba započeti što ranije da bi se postigli najbolji rezultati!